|
|

|
|
Jugoslovensko dramsko pozorište u saradnji sa Festvalom MESS Sarajevo
Igor Štiks
ELIJAHOVA STOLICA
Dramatizacija Darko Lukić
Adaptacija dramatizacije i režija BORIS LIJEŠEVIĆ
Predstava traje 1h 40’ minuta i nema pauzu
Premijera subotu 16. oktobra u 20.30 sati na sceni Teatra „Bojan Stupica”.
Na Festivalu MESS Sarajevo 20. okotobra.
|
|
LICA |
O PREDSTAVI |
O AUTORU |
O REDITELJU |
KRITIKE |
|
Dramaturg |
|
Branko Dimitrijević |
Scenograf |
Gorčin Stojanović |
Kostimograf |
Maja Mirković |
Muzika |
Aleksandar Kostić |
Scenski govor |
Ljiljana Mrkić-Popović |
| |
|
| Lica: |
|
| Richard Richter |
SVETOZAR CVETKOVIĆ |
| Jakob Šnajder |
VLASTIMIR - ĐUZA STOJILJKOVIĆ |
| Alma Filipović |
MAJA IZETBEGOVIĆ |
| Paula Miler |
JELENA TRKULJA |
| Ingrid Miler |
RENATA ULMANSKI |
| Ivor |
BANE JEVTIĆ |
| |
|
| |
|
|
O PREDSTAVI
"Romanu me privukla tema potrage za Ocem kao potrage za tajnom vlastitog identiteta. Naročito mi je drago da se to dogodilo u JDP-u gdje sam već imao komad na tu temu – Dragi tata, Milene Bogavac, tako da sam ovo na neki način doživio kao neki tematski kontinuitet mog prisustva u JDP-u. Mene uzbuđuje kad publika treba da pročita predstavu, kada sa dizanjem zavjese NE počne iluzija koja savršeno dočarava neko drugo vreme i prostor u kojem će se dogoditi određene stvari, a iluzija se završiti raspletom i spuštanjem zavjese. Ta vrsta iluzije mislim da stavlja gledaoca u pasivan položaj. Počne predstava i sve mu je dato. Kao na tanjiru. On samo treba da odgleda, pa možda se u tom gledanju i probudi neka emocija. Ja ne volim kad se predstava samo «gleda» već kada se i «čita», kada se publika na taj način angažuje. Ne mislim pri tom na angažman kad glumac izvede na scenu nekoga iz publike, prospe brašno po publici i tome slično, nego kada publika svojom imaginacijom učestvuje, kada publika dobija asocijacije koje će aktivirati imaginaciju. Da u glavi stvori ono čega u predstavi nema. Ali toga namjerno nema, jer je to na gledaocu. "
Boris Liješević
top |
|
O PISCU
IGOR ŠTIKS
Romansijer, pesnik, esejista. Diplomirao je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Zagrebu. Doktorirao je na Institutu za političke studije u Parizu (Sciences Po) i na Northwestern University u Čikagu.
Romani: Dvorac u Romagni (2000; 2007) i Elijahova stolica (2006). Knjiga pesama: Povijest poplave (2008). Sa Srećkom Horvatom objavio je politički esej Pravo na pobunu – uvod u anatomiju građanskog otpora (2010).
Za svoj prvi roman Dvorac u Romagni Igor Štiks je dobio nagradu „Slavić“ za najbolju debitantsku knjigu. Ovaj je roman do sada objavljen na nemačkom, engleskom i španskom jeziku.
Za roman Elijahova stolica Štiks je dobio nagrade „Ksaver Šandor Đalski“ i „Kiklop“ za najbolje prozno delo godine u Hrvatskoj. Roman Elijahova stolica preveden je do sada na desetak evropskih jezika.
Odlomak iz romana uvršten je u antologiju Best European Fiction, objavljenu u SAD 2010. godine. Roman Elijahova stolica objavljen je u Srbiji u izdanju Arhipelaga (2010).
Trenutno radi na Univerzitetu u Edinburgu.
DARKO LUKIĆ
Rođen je 1962. u Sarajevu. Predaje i na doktorskom studiju književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a kao gostujući profesor i na akademijama u Sarajevu i Tuzli. Gostovao je na univerzitetima u Velikoj Britaniji, SAD, Italiji, Bugarskoj, Rumuniji, Brazilu, Costa Rici i Argentini. Bio je upravnik i umetnički direktor Teatra ITD u Zagrebu (1998-2002), umetnički direktor Međunarodnog kazališnog festivala mladih u Puli (1996-2001) selektor Međunarodnog festivala malih scena u Rijeci (2002-2003). Objavljuje naučne tekstove i sarađuje na međunarodnim konferencijama i seminarima. U isto vreme objavljuje i prozu (zbirka priča i tri romana), dramske tekstove (izvođeni u Hrvatskoj, Bosni, Srbiji, Sloveniji, Poljskoj, Rumuniji, Venecueli, SAD, Argentini, Italiji, Španiji, Nemačkoj i Bugarskoj), a piše i libreta i filmske scenarije, te prevodi s engleskog i španskog jezika.
top |
|
O REDITELJU
BORIS LIJEŠEVIĆ
Rođen je u Beogradu 1976. Gimnaziju je završio u Budvi. Na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, na grupi za srpsku književnost i jezik, apsolvirao je 1999. Diplomirao je na Akademiji umetnosti u Novom Sadu 2004, gde radi kao asistent na Katedri za intermedijalnu režiju.
Režije: U kulisama duše i Feniks, Teatar Promena, Akademija umetnosti, Novi Sad; Dva viteza iz Verone , Amatersko pozorište „Zmaj”, Irig; Opštinsko dete, NP Kikinda; Beograd London, u okviru projekta „Beogradske priče 04”, SKC, Beograd; Prisustvo Atelje 212; Greta stranica 89, SNP, Novi Sad; Dragi tata, JDP; Osvrni se u gnevu NP Beograd i KC Pančevo; Zverinjak, SNP Novi Sad; Jare u mleku, Pozorište mladih, Novi Sad; Projekcija, NP Sombor; Čekaonica, Atelje 212 i KC Pančevo.
Nagrade: Sterijina nagrada za autorski projekat predstave Čekaonica 2010; Projekcija — nagrada za najbolju predstavu na Festivalu monodrama i malih scena u Istočnom Sarajevu 2010, Greta str. 89 — najbolja predstava na Festivalu glumca u Nikšiću 2010.
Živi i radi između Beograda, Novog Sada i Budve.
top
|
IZ KRITIKA
"Potraga za poreklom, koje ima u izvesnom smislu, neprikrivenu mitsku i univerzalnu dimenziju, i u ovom komadu i u romanu, svrstava ovu dramu u one, sve češće na pozornicama, koje se bave pitanjima identiteta. Ranjeni identitet se u njima prikazuje kao središni problem, što nesumnjivo ima nezaobilaznog odjeka u našem vremenu u kojoj „lutajući identiteti“ postaju skoro univerzalna pojava, posebno u traumatičnim, ratnim vremenima. Dinamika ove potresne priče jedne ličnosti smeštene između ličnih problema i surovih „klješta istorije“ gradi se i na svedočenju o još svežim sećanjima na potresna zbivanja u Sarajevu u prvoj polovini devedesetih godina prošlog veka."
Ana Isaković, Danas
"Ali u predstavi Elijahova stolica otišao je (reditelj Boris Liješević) najdalje u stvaranju tog specijalnog pozorišta primenjene glume, da tako kažem, pozorišta u kome se glumi na situaciju, na ispovest, na doživljaj, na kontekst, na ideju, na stav...a ne na karakter i ne na lik. (…) Svetozar Cvetković se jako uspešno nosio sa tom minimalističkom igrom na narativ. Priča priču i nosi crtice karakter ali i radnje, svuda kuda ide i stralno je prisutan i jasan. (…) Pa Đuza Stojiljković, koji je igrao sve starce muškarce u ovom komadu – i lutajućeg Jevrejina, tajanstveni lik iz priča i iz prazne Sinagoge u Sarajevu pod bombama, i direktora novinske kuće koja šalje Cvetkovića u Sarajevo da izveštava i naravno – samog oca, Jevrejina koji je preživeo Hitlerovu fabriku smrti, za nesreću i za tragediju u Sarajevu! (…) Sa njim se odlično slagala igra Renate Ulmanske, koja je svojim ogromnim iskustvom i talentom, donela Bernhardovsku dubinu u priči o Jevrejima (…) Ali – pravi biser predstave, bila je mlada sarajevska glumica Maja Izetbegović, koja je igrala nesrećnu mladu glumicu u okupiranom Sarajevu (…)
Ovo je bio još jedan, svakako odgovoran potez Uprave Jugoslovenskog dramskog pozorišta i čini mi se da će opet naći svoj put u istoriju – razmevanja, praštanja, kajanja, dubokog razumevanja tragedije vremena i istorije. "
Goran Cvetković, Radio Beograd 2
"U praznom prostoru, uz nekoliko klavirskih taktova i miris pečene kave, Liješević stvara nežni esej o bolu. O agoniji čoveka koji ne zna čiji je, o ljudima u nestajanju, o ranjenom gradu. Glumicu iz Sarajeva, tumači dvadesetpetogodišnja glumica Maja Izetbegović iz Sarajeva. "
"Što ne mogu deklaracije, može pozorište. U molitvenoj tišini, u poetskom pretapanju slika je i suočenje i praštanje. Kao Rihter koji u pedesetoj traži pravog oca, Svetozar Cvetković zaista plače. Velika, velika njegova uloga. U analitičnom miru Đuze Stojiljkovića je i biblijska i zemna sudbina izgnanih. Đuza, mit i ikona. Tačna Renata Ulmanski. Svestan snage teksta, reditelj Liješević sublimiranim dodirima razrešava i intimna pitanja epohe."
Branka Krilović, Dnevnik RTS
Elijahova stolica je jedna od boljih i vrlo neobičnih predstava koja se bavi temom rata u bivšoj Jugoslaviji. Neobičnih ne toliko po svojoj postavci ili izrazu već po sadržaju i kvalitetu. Rat je na kompletan, politički, emotivni i intelektualni način, objašnjen kroz ličnu sudbinu stranca u potrazi za svojom prošlošću. Šta vam je više potrebno da odete u pozorište?
City magazine
top
|
| |
|
|
|