|
|

|
|
JDP u saradnji sa Internacionalnim teatarskim festivalom MESS - Sarajevo, direktor Dino Mustafić
Sara Kejn
FEDRINA LJUBAV
Premijera: 18. februara na sceni Teatra «Bojan Stupica» u 20.30 časova.
Predstava traje oko 1h 30’.
Prevela Olivera Milenković
|
|
LICA |
O PREDSTAVI |
O AUTORU |
O REDITELJU |
KRITIKE |
|
|
|
|
| Reditelj: |
Iva Milošević |
| Scenograf: |
Gorčin Stojanović |
| Kostimograf: |
Maja Mirković |
| Kompozitor: |
Vladimir Pejković |
Lica:
|
Fedra:
|
|
MIRJANA KARANOVIĆ |
| Hipolit: |
ERMIN BRAVO |
| Strofa: |
ANĐELIKA SIMIĆ |
| Tezej: |
SLOBODAN BEŠTIĆ |
| Doktor: |
GORAN JEVTIĆ |
| Sveštenik: |
LJUBOMIR BANDOVIĆ / BOJAN LAZAROV |
| |
|
| |
|
| |
|
| |
|
| |
|
| |
|
| |
|
| |
|
|
O PREDSTAVI
Iva Milošević: Mislim da su i Mark Rejvenhil i Sara Kejn smatrali da je u savremenom svetu prava emocija postala izuzetno ekskluzivna i da opsceno proizlazi ne iz sfere seksualnog, nego iz nelagode usled ogoljenosti tuđe patnje ili usamljenosti. To je opsceno, to čini da se osećamo nelagodno i njih dvoje postavlju pitanje šta mi u tom trenutku radimo, kako reagujemo. Oboje se slažu da najčešće nasiljem emocionalnim, fizičkim tu pukotinu u sebi pokušavamo da zamaskiramo i to je ono što je strašno. Sara Kejn je pozorišni odgovor na ono što se tokom devedesetih događalo u vizuelnim umetnostima. Čuvena je Sačijeva izložba mladih britanskih umetnika na kojima je bio i Demijen Hirst koji je pravio instalacije stavljajući mrtva životinska tela u formaldehid. Sara Kejn je, dakle, pozorišni odgovor na taj pokušaj umetnosti da se pod mikroskop stave patnja i naša reakcija na patnju, tj. tolerancija patnje. Gde je granica naše tolerancije patnje, koliko se i u kom pravcu ta granica pomerila. Pri tom se sve to dešava u potrošačkom društvu koje neguje kult mladosti, kult zdravlja, kult sreće.
top |
|
O PISCU
Sara Kejn (Sarah Kane, 1971-1999)
Engleska dramska spisateljica čije se drame bave otkupivom ljubavlju, seksualnim nagonom, bolom, mučenjem – psihičkim i fizičkim – i smrću. Odlikuje ih poetska snaga, sveden jezik, istraživanje pozorišne forme i, posebno u ranim dramama, nasilje i krajnosti u scenskoj radnji. Inspiracije je nalazila u ekspresionističkom pozorištu i drugim ne-naturalističkim pozorišnim formama, uključujući jakobinsku tragediju. Stoga se njena dela razlikuju od naturalističkih tendencija dvadesetovekovnog engleskog pozorišta.
Ostavila je pet drama: Razneseni, Fedrina ljubav, Žudnja, Očišćeni i Psihoza u 4.48, te scenario za kratki film Koža.
top |
|
O REDITELJKI
Iva Milošević
Diplomirala Pozorišnu i radio režiju na Fakultetu dramskih umestnosti u Beogradu. Režirala Magično popodne VolfgangaBauera (Bitef teatar), Shopping and Fucking Marka Rejvenhila (JDP, Teatar «Bojan Stupica»), Kazimir i Karolina Edena fon Horvata (Narodno pozorište Sombor), Razvaljivanje Nila Labjuta (JDP, Teatar «Bojan Stupica»), Put do Nirvane Artura Kopita (Atelje 212), Mala Sirena H.K. Andersena (Malo pozorište «Duško Radović»), Zmijsko leglo Vasilija Sigareva (Atelje 212), Vuk i sedam jarića braće Grim (Pozorište lutaka «Pinoko»).
top
|
IZ KRITIKE
Osmeh smrti
Sara Kejn sledi svoje vreme, više nego bilo šta drugo. Ona se na tragu evropske kulturne baštine dvadesetog veka pita u čemu je tajna i zašto se plašimo boga kad ga ionako nema. Kako je, svemoguć kakav jeste, dopustio da nas njegovo postojanje manje obavezuje, da u nešem vremenu bude od manjeg značaja nego što je bio Rimljanima pred propast njihovog carstva. Sve to, i još mnogo drugog rediteljka Iva Milošević uspeva da naznači, da istakne, da podrži i da se zapita do koje mere može ići ljudska potreba za slobodom, kao i šta ona može doneti kada se shvati i u čemu se ona sastoji?
Glumačka podela za ovu predstavu bila je sasvim adekvatna, izuzmemo li početnu slabost Ermina Brava u ulozi Hipolita, njigovog premišljanja kako da definiše svog junaka, koji potom uspeva da se dočeka na noge i uhvati ritam sa celom ekipom predvođenom Mirjanom Karanović u ulozi Fedre, tom vrsnom žonglerkom na ivici ambisa između života i smrti, časti i neutažive želje. Anđelika Simić, kao Strofa, ostvarila je zanimljivu ulogu, a ekipa iz drugog plana (Ljubomir Bandović, Goran Jevtić, Slobodan Beštić) bila je bravurozna.
Željko Jovanović Blic, 20. II 2008.
top
|
|
|
|