Jedno od najmoćnijih, najhrabrijih i najlucidnijih dela najvećeg komediografa u istoriji francuskog i svetskog pozorišta. Komedija o licemerju koju su, u vreme kada je nastala, zbog njene provokativne drskosti i slobodoumne lucidnosti, isti ti licemeri zabranili. U predstavi Egona Savina, ona postaje priča o sudbini čoveka koji je pred pritiscima i nepodnošljivom teskobom sopstvenog života utehu potražio u slepoj religioznosti, podređujući joj sve, zaboravljajući da će se ona, kao i svi veštački rajevi, na kraju pretvoriti u stvarni pakao.
Predstava je prikazana na Danima satire u Zagrebu, Sarajevskoj zimi i Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci.
Boris Isaković je, za ulogu Orgona, dobio nagrade „Raša Plaović“ (najbolja uloga sezone na scenama beogradskih pozorišta) i „Veljko Maričić“ (Međunarodni festival malih scena u Rijeci). Anita Mančić je, za ulogu Dorine, dobila nagradu Udruženja dramskih umetnika Srbije „Ljubinka Bobić“.
-
Branka Petrić Gđa. Pernel, Orgonova mati
-
Boris Isaković Orgon, Elmirin muž
-
Sloboda Mićalović
Elmira, Orgonova žena
-
Radovan Vujović
Damis, Orgonov sin
-
Milica Gojković
Marijana, Orgonova kći
-
Milan Marić
Valer, prosac
-
Marko Baćović Kleant, Orgonov šurak
-
Dragan Mićanović
Tartif, licemerni bogomoljac
-
Anita Mančić
Dorina, Marijanina družbenica
-
Slobodan Tešić
G. Loajal, izvršitelj
-
Milica Petrović Flipota, služavka gđe. Pernel
-
Marko Janketić
Loran
